JOSIP KOSOR - prilozi sa znanstvenog kolokvija 2002

Kosorov književni rad poznatiji je u njegovu proznom i dramskom dijelu opusa, a manje je u književnoj kritici i književnoj povijesti bilo rasprava o njegovu pjesničkomu radu. Kako se on pjesništvom bavio tijekom čitava života, zaključiti nam je da mu je bilo stalo i do toga dijela svoga rada. Međutim, kad je riječ o stilskoparadigmatskom određenju, tada najznačajniji dio Kosorova pjesništva - a i ne samo njega - pripada ekspresionističkoj fazi hrvatskoga pjesništva, i to u vrijeme njegove kanonizacije. Kako je Kosor svoju knjigu stihova Beli plamenovi objavio 1919. godine, a hrvatski je ekspresionizam vr-hunio između 1917. - 1920., znači da se i dijakrono Kosor usidruje u navedeno razdoblje. No, kako se hrvatski ekspresionizam ostvarivao u različitim tipovima poetika, Kosorovo ekspresionističke pjesništvo imenovao sam kozmičkim. U taj tip poetike spadaju još pjesnici Šibe Miličić, djelomično Cesarčevo pjesništvo (usp. Milanja, 2000.), i dakako neki srpski ekspresionistički pjesnici. Međuratno razdoblje je inače bilo vrijeme veće suradnje i fluktuacije hrvatskih i srpskih (pa i slovenskih) književnika, a odnosilo se kako na življenje i djelovanje u različitim sredinama i gradovima (Ujević, Krklec primjerice), tako i na zajedničke časopisne projekte (Krleža i Bog-danović primjerice).