Jan Patočka (1907-1970) bio je profesor u Pragu. Prije Drugog svjetskog rata bio je član poznatog Praškog filozofskog kruga, blizak fenomenološkoj orijentaciji. Bavio se logikom i, osobito nakon rata, poviješću filozofije. Kao jedan od aktivnih sudionika borbe za ljudska prava, proganjan nakon sovjetskog ulaska u Čehoslovačku 1968. godine. Uz kratke prekide, u doba komunizma u Čehoslovačkoj su mu objavljivanje i nastava bili zabranjeni. Unatoč tome, imao je velik utjecaj govoreći na ilegalno održavanim seminarima. Bio je suosnivač i prvi glasnogovornik pokreta za građanska prava Charta 77. Glavna djela: I. A. Komenski (1957); Bolzanovo mjesto u današnjoj filozofiji (1958); Aristotel (1964). Preveo je, među ostalim, i Hegelovu Fenomenologiju duha.
U knjizi pred vama, Jan Patočka napisao je paradigmatski ogled o srednjoeuropskom identitetu jednog slavenskog naroda. Nastala je iz niza pisama koja je Jan Patočka oko 1973. godine pisao na njemačkom jeziku prijateljici u Saveznoj Republici Njemačkoj. Kasnije je započeo s preradom, vjerojatno s namjerom da ih objavi u vidu eseja. Tekst danas postoji u više verzija i rekonstrukcija.
Hrvatsko izdanje načinjeno je prema prijevodu na češki Vladimira Jochmanna iz 1985. godine, a kojeg je, pod uredništvom Ivana Chvatíka i Pavela Koube, u Pragu 1992. godine objavilo izdavačko poduzeće Panorama u suradnji s Arhivom Jana Patočke pod naslovom Co jsou Češi?; uređen je prema tekstu u njemačkom izdanju Patočkinih izabranih spisa: Ausgewählte Schriften sv. 5, Klett-Cotta, Stuttgart 1992.
