Holderlinovo pjesništvo nije ni za svakoga ni za estete. Holderlin je objavitelj i doziva-telj za one kojih se to tiče, koji su i sami uključeni u poziv kao graditelji na novoj izgradnji svijeta. Taj povijesni svijet može nastati samo ako mu prije pjesništvo postane moć njegove biti, i to se pjesništvo oblikuje u tvrdoći i određenosti znanja koje pita na način mišljenja.
Ali mi smo još bez pjesništva. Ipak to je manja nevolja. Veća leži u tome što umjesto pjesništva ponegdje posjedujemo njegovanu literaturu, što se mogu pisati dobri romani i ponekad sastaviti uspjela pjesma, i to u sadržajnom pogledu primjerene duhu vremena. To je upravo ono što nas isključuje iz područja moći pjesništva. Tada mislimo da imamo pjesništvo i da se takvo što dade imati kao recimo umjetna svila i slično. Mislimo da to s vremenom nastaje samo od sebe, a da se narod prije ne odvaži vratiti u najnutarnjiju nuždu svoga opstanka, da bi tek tako stvorio mogućnost odjeka za njegovo pjesništvo. Mislimo da ćemo jednoga dana pravo pjesništvo dobiti isporučeno, a da se prije nismo izručili u strahote i napuštenosti koje zapadnom opstanku, unatoč kršćanstvu i crkvama, prijete sa svih strana i stalno ga guraju rubom ponora.
