Vaša košarica
Nemate više artikala u košarici
«... od Sokrata do Montaignea i Pascala tema ljudske prirode nije prestajala buditi pitanja, premda s ciljem
da se u njoj dokuči ono nepoznato, neizvjesnost, proturječje, pogreška, budući da ta ista ljudska priroda nije samo potkrjepljivala znanje, već i sumnju u znanje.
Kad se konačno, s Jean-Jacquesom, ljudska priroda
obznanila kao potpunost, vrlina, istina, dobrota, odmah
smo se iz nje počeli osjećati prognanima i za njom
žaliti kao za kakvim u nepovrat izgubljenim rajem.
Nakon toga nije nam dugo trebalo da otkrijemo kako
je taj raj jednako tako imaginaran kao i bilo koji
drugi.»
da se u njoj dokuči ono nepoznato, neizvjesnost, proturječje, pogreška, budući da ta ista ljudska priroda nije samo potkrjepljivala znanje, već i sumnju u znanje.
Kad se konačno, s Jean-Jacquesom, ljudska priroda
obznanila kao potpunost, vrlina, istina, dobrota, odmah
smo se iz nje počeli osjećati prognanima i za njom
žaliti kao za kakvim u nepovrat izgubljenim rajem.
Nakon toga nije nam dugo trebalo da otkrijemo kako
je taj raj jednako tako imaginaran kao i bilo koji
drugi.»
stupanj Komentari (0)